Još sredinom prošle godine inostrani mediji počeli su izvještavati o talasu nezapamćenog divljanja krava u zemljama Zapadne Evrope. To čudno ponašanje započelo je tako što je veliki broj krava muzara, koje su sve do tada uredno davale ukusno mlijeko, počeo proizvoditi mlijeko čudnog, kiselkastog okusa koje se nije moglo upotrijebiti ni za kakav vid tehnološke obrade, a naknadne hemijske analize u evropskim laboratorijima nisu dale nikakvog rezultata, sem što su postavile samo nova pitanja. Naime, u mlijeku su nađena neka potpuno nova hemijska jedinjenja kakva je faktički nemoguće dobiti prirodnim procesom unutar kravljeg vimena. I kada su već uzgajivači krava, proizvodači mlijeka i predstavnici novinstva bili spremni da cijelu priču pripišu trenutnom kuriozitetu nastalom možda usljed neispravne hrane kojom su te krave bile hranjene, došlo je novo iznenađenje. Te iste krave koje su počele davati kiselo mlijeko, a prema nekim procjenama njihov broj iznosi oko deset odsto ukupne evropske kravlje populacije, prestale su davati bilo kakvo mlijeko. Istovremeno, počele su se ponašati agresivno i pakosno, kako prema uzgajivačima, tako i prema ostaloj domaćoj stoci sa kojom su dijelile obore i farme. Tako je veći broj seljaka bio ozlijeđen usljed naglih i podmuklih kravljih napada, a njihov najveći broj zabilježen je na teritoriji Engleske. Staviše, na nekim farmama u Engleskoj došlo je i do masovnog bijega krava, pa su tako seljani i mjesno stanovništvo nerijetko morali organizirati prave hajke da bi ušli u trag odbjeglim kravama koje bi potom opkoljavali i prema potrebi zarobljavali ili ubijali na licu mjesta. Međutim, za to vrijeme, dok se opakim kravama ne bi ušlo u trag, te čudno podivljale životinje činile su do tada nezapamćena stočna zvjerstva, usmjeravajući svoj bijes i naglo povećanu snagu na pitome šumske životinje poput zečeva i vjeverica.
Da je čitava stvar dobila krajnje dramatične oblike, svjedoči incident kojeg su strana sredstva informiranja zabilježila i prenijela u gotovo svim zemljama. Naime, sredinom desetog mjeseca prošle godine, u području Sherwoodske šume unutar koje su hajkači tragali za povećom odbjeglom grupom agresivnih krava, na jednom proplanku nađen je stravičan prizor. Tu, na nevelikoj čistini, gdje su nekom čudnom logikom krave improvizirale svoje malo šumsko svetilište, nađeno je oko dvadesetak zečeva i petnaestak smeđedlakih vjeverica čija su tijela ležala svuda naokolo. Nakon analize utvrđeno je da je nad zečevima prethodno izvršeno seksualno iživljavanje, a potom su u nekom čudnom primitivnom kravljem ritualu prineseni na oltar rogatom božanstvu čija se nevješto izrađena bista sada čuva u policijskom nottinghamskom centru, gdje britanski stručnjaci vrše pomna istraživanja u namjeri da otkriju prirodu nagle kravlje agresivnosti.
2.
Navest ćemo sada nekoliko autentičnih svjedočan¬stava o maloprije opisanim dogadajima.
John Greenwood, ugledni uzgajivač krava iz britanske pokrajine Sussex, ostao je zaprepašten cijelim tim događajima: "Nije mi jasno zašto se to dešava", rekao je on za "Daily Telegraph". "Svoje krave sam oduvijek pazio i o njima vodio brigu s kakvom sam se odnosio i prema vlastitoj porodici. Pogotovo o Sarah, mojoj najboljoj muzari, koja je od jedne divne, umiljate krave postala pravo čudovište koje je, nakon što je rogovima nanijelo teške ozljede dvojici radnika, na pobunu povuklo još dvanaest mojih rasnih krava. O onim zvjerstvima što su ih nakon toga činile, znate i sami", završio je rastreseni uzgajivač Greenwood svoju ispovijest.
Edward Alman, viši inspektor Scotland Yarda, kojem je povjerena istraga o ovom neobičnom slučaju, priznao je novinaru londonskog "Suna" da policija još uvijek tapka u mraku. "Zaista mi nije jasno šta se dešava", izjavio je Alman. "U cijeloj svojoj karijeri nisam imao sličan slučaj. Odbjegle krave kao da se organiziraju u terorističke formacije sa jasno zacrtanim ciljevima i kao da se vode prema nekom već utvrdenom planu. Kakav je to plan i ko gospodari ovim kravama, to možemo samo nagadati", rekao je inspektor Alman na kraju svog saopćenja za medije.
Stručnjaci koji su vršili seciranje uhvaćenih i ubijenih krava odriču mogucnost da je u pitanju neka bolest ili epidemija kravljeg bjesnila čije posljedice iz 1785. britansko gospodarstvo još uvijek vrlo dobro pamti. Također, kažu stručnjaci, utvrđeno je da nikakva droga, koju je jadnim kravama mogla krišom ubrizgavati u krv ili hranu neka dobro organizirana grupa boraca protiv zaštite prirodne okoline, nije nađena u njihovom organizmu. Na sreću, dok su trajale ove nedoumice, taj val agresivnog ponašanja krava počeo je da splašnjava. Uglavnom, sve odbjegle krave bile su uhvaćene i likvidirane, dok one koje su ostale vjerne svojim farmerima i uzgajivačima, nisu pokazivale daljnje znakove čudnog ponašanja ili eventualne povezanosti sa onim grupicama za kojima su policije evropskih zemalja još uvijek ponegdje tragale.
I možda bi cijeli taj slučaj vrlo brzo pao u zaborav pred blagdanima koji su se polagano približavali, da njemački patolog i sudski ljekar Hans Grubach, koji je za potrebe bavarske policije vršio seciranje, nije u javnost izbacio svoju tezu. Iako je ozbiljnost i utemeljenost ove teze bila odmah odbačena od strane svih zvaničnih institucija, nije zgoreg da je ponovimo u najkraćim crtama.
Naime, dr Grubach tvrdi da je neko telepatskim putem bio zaposjeo priglupu psihu pitomih krava i putem moždanih impulsa uticao na njihovu povećanu agresivnost, istovremeno manipulirajući njima u cilju nekih svojih planova o kojima dr Grubach kao ugledan i eminentan naučnik nije želio da špekulira. I možda bi dr Grubach do kraja života morao da trpi podrugljivi smijeh svojih kolega da uskoro nije u najcrnjem obliku došla potvrda njegove teze. Podivljale krave ne samo da su imale mnogostruko uvećanu snagu, koju su, kao što smo vec rekli, koristile za teroriziranje lokalnog stanovništva i životinja, vec su i same raspolagale izuzetnim psihičkim moćima koje su u obliku poltergejst fenomena počele zloupotrebljavati, izazivajući požare u kojima je do sada stradalo barem trideset stočnih farmi u zemljama Zapadne Evrope.
3.
Zatečeni mediji i policija evropskih zemalja nisu znali kako da reagiraju na sve ovo, pa su se na kraju odlučili za najjednostavniji metod sličan onome koji se koristi i u, recimo, slučaju letećih tanjira, a to su ignorancija i neiznošenje podataka u javnost. Međutim, neki građani, nezadovoljni ovakvim stanjem, odlučili su da uzmu poljoprivredu i stočarsku pravdu u svoje ruke. Pod bizarnim imenom "Anti-Cowsquard", organizirali su ilegalne paravojne i parapolicijske formacije sa zadatkom lova na one grupice odbjeglih krava koje se čak i u ovom momentu kriju u nekim evropskim šumama. Uskoro je počela bespoštedna borba protiv krava koja je dala i konkretne rezultate. Do Nove je godine samo u Engleskoj locirano sedam odmetnutih skupina krava koje su potom zarobljene ili likvidirane na licu mjesta. Mediji cijeloj ovoj priči nisu dali mnogo više važnosti nego pukom senzacionalizmu. A da li je baš tako?
U potrazi za informacijama koje bi nam u većoj mjeri osvijetlile ovaj nezapamćeni talas kravlje agresivnosti, konsultirali smo neke strane publikacije koje se bave paranormalnim fenomenima, u koje se slučaj sa kravama vrlo lako da svrstati.
Karlo Trotter, vidovnjak i mag iz Glasgowa, kojeg pamtimo po tačnim proročanstvima vezanim za derbi utakmicu Manchester United-Juventus iz 1978, upućuje nas na neke od dijelova čuvenih Nostradamusovih proročanstava. Štaviše, Trotter tvrdi da je slavni francuski prorok već odavno najavio ovako nešto i da je to samo početak jedne sveobuhvatne agresije kravljeg soja na ljudski rod. Evo šta navodno Nostradamus kaže o tome:
Dvanaeste godine nakon pada krvave kule,
u mjesecu punom na nebu tmurnom,
životinje opake naredbu su čule
rogova crvenih od krvi prolivene.
Prema Trotterovim navodima čak i laik može shvatiti smisao ove Nostradamusove centurije. Naime, ono "dvanaeste godine nakon pada krvave kule" možemo shvatiti kao dvanaest godina nakon 1982, u kojoj pojam pada krvave kule možemo shvatiti kao alegoriju velike željezničke nesreće u oblastima belgijskih Ardena znanih i pod starim srednjovjekovnim imenom Crvena kula, posebno često primjenjivanog za planinski most koji se te davne osamdeset i druge obrušio pod željezničkom kompozicijom koja je, gle čuda, prevozila dvjesto petnaest krava koje su tom prilikom nesretno nastradale. Dalje, kaže vidovnjak i mag Kario Trotter, "u mjesecu punom na nebu tmurnom" jasna je aluzija na oktobar 1994. kada će se puni mjesec naći u jedinstvenoj ravni sa našom planetom ali i sa Merkurom koji je odvajkada simbol astrološkog znaka Blizanaca. Tada će, ako povjerujemo Nostradamusu i vidovnjaku Trotteru, sve krave svijeta da se udruže i nasrnu na nas, ljude. Sa jezovitim tonom, zaključuje Trotter, onaj stih "rogova crvenih od krvi prolivene" nije potrebno posebno tumačiti.
Bilo je i drugih koji su dali svoje tumačenje talasa agresivnog ponašanja krava u nekim evropskim zemljama. Tako velečasni Louis Harrison Smith, vođa nevelike, ali uticajne sekte Trinaestog dana apokalipse, religioznog reda sa sjedištem u Kalahariju, tvrdi da je divljačko ponašanje krava samo jedna najava budućeg i, po njegovim riječima, vrlo skorog dolaska antikrista na ove naše zemaljske prostore. 666, njihov je znak, tvrdi velečasni Louis Harrison Smith, aludirajući na to da su kod svih agresivnih krava njihovi repovi bili deformirani na jedan čudan i zastrašujući način, u obliku koji se može protumačiti i kao simbolizirani znak broja šest. Smith u prilog toj tvrdnji pridružuje i zaista provjereni podatak da su se odbjegle agresivne krave obično kretale u grupama od po tri, čime bi njihovi repovi sasvim jasno simbolizirali tri šestice, znak belzebuba, koji po biblijskim proročanstvima negdje u ovom periodu treba doći na zemlju da pokuša njome zavladati.
Međutim, velečasni Louis Harrison Smith previše se bio unio u svoje tvrdnje, pa je radi njih na kraju zaglavio i u zatvoru, zbog čega se digla velika prašina u krugovima raznih altemativnih religioznih udruženja. Naime, Smith je u pratnji svojih najbližih suradnika doputovao u Evropu, u Francusku, gdje je počeo sa neplanskim ubijanjem nedužnih krava, tvrdeći da time obavlja svoju svetu misiju za koju su ga navodno nadahnula sama nebesa. Nakon neslavnog skora od svirepo ubijenih četrnaest krava, velečasni Louis Harrison Smith i četvorica njegovih pomogača uhvaćeni su dok su u jednom seocetu pored Strasbourgha pod okriljem noći pokušavali likvidirati tri jadne i sasvim pitome krave u vlasništvu sitnog posjednika Jeana Baptista Juara, koji je nesretne kravoubice dobro pretukao, a zatim ih predao policijskim vlastima.
Evo, ovo je ukratko bila hronologija tih čudnih događaja vezanih za iznenadnu agresivnost jednog dijela evropskih krava, a čuli smo i neke od najzanimljivijih teorija koje pokušavaju objasniti uzroke i posljedice tom nezapamćenom divljanju ovih inače pitomih papkara koji daju mlijeko i muču.
Kako god, i u ovim prvim danima ove godine stižu iz Europe vijesti o daljnjim dešavanjima vezanim za ovu temu. Štaviše, u Norveškoj je na samu novogodišnju noć jedna grupa krava učinila iznenadni napad na jedno izolirano selo u pravcu Grenlanda, a preživjeli očevici govore o jednom potpuno novom soju agresivnih krava koje ne samo da imaju herkulovsku snagu već i mogu skakati uvis petnaest metara, a udalj deset.
Koliko da te izjave prihvatimo kao vjerodostojne, a koliko kao plod uobrazilje, ostaje na nama . . .
